Rano napuštanje škole i smanjenje stope učeničkih izostanaka s nastavnog procesa postoji kao nezaobilazna tema i na dnevnom je redu obrazovnih institucija svih zemalja. Jedan od glavnih prioriteta Erasmus+ programa bio je od samih početaka: staviti ovo pitanje u prvi plan i potražiti odgovore. Smatramo da je riječ o globalnom problemu koji ne pogađa samo nekoliko škola ili određene zemlje već se kao negativna posljedica različitih problema u društvu reflektira na cijelu obrazovnu zajednicu . Učestali naziv te pojave je „drop out“ te je pod tim nazivom predmet mnogih rasprava na razini Europske Unije, dok je komisija EU-a održavala tematske radne skupine i seminare o tom pitanju i objavila mnoge članke koji podupiru politiku sprečavanja drop outa u obrazovanju. Od 2013. godine zemlje EU-a su se obvezale smanjiti prosječne stope ranog napuštanja školovanja ispod 10% do 2020. godine. Tijekom prvih godina Europska komisija je analizirala obrazovne ishode te je 2015.godine objavila svoje zaključke o načinima smanjenja ranog napuštanja školovanja i usput promicala uspjeh u školi, te je naglasila:

„ U našim sve raznolikijim društvima postoji hitna potreba za inkluzivnim i koordiniranim reakcijama, kako obrazovnih tako i neobrazovnih sudionika, koji su usmjereni na promicanje osnovnih vrijednosti kao što su tolerancija, međusobno poštovanje, jednake mogućnosti i nediskriminacija, kao i poticanje društvenih integracija, interkulturalnog razumijevanja i osjećaja pripadnosti.“

Službeni list Europske Unije. Svezak 58, 15.prosinca 2015.

Tijekom projekta nastojali smo smanjiti razinu izostanaka koja se u posljednjih desetak godina nesrazmjerno i neobjašnjivo povećavala. Da bismo ispunili svoj cilj, provodili smo mjere u različitim koracima. Prvi je bio pokušati uočiti rizičnu skupinu putem upitnika i na taj način saznati više o djetetu, obitelji i životnim uvjetima (Prevencija).

Projektni partneri imali su učenike u različitim fazama izostajanja s nastave. Osobito važna skupina je ona u ranijim fazama kako bi se što učinkovitije moglo djelovati. Odmah smo započeli savjetodavne aktivnosti, posjete obitelji, informirati sve relevantne nastavnike i reorganizirati nastavno okruženje, čak i koristiti izvannastavne aktivnosti (Intervencija). Osim toga, imamo mali broj učenika koji podulje izbjegavaju ići u školu i dugotrajnije izostaju s nastave i ne poznaju gradivo. Kao rješenje nameće se: Posjetiti obitelj kao grupa nastavnika s kojima je učenik blizak i razgovarati s obitelji i učenikom; posjetiti studenta na njegovom/njezinom radnom mjestu, razgovarati s poslodavcem i saznati više o cjelokupnoj situaciji te zatražiti pomoć od socijalne službe ili lokalne vlasti i osnivača. Pokušat ćemo ukazati na problem i nedostatak financijskih potpora tražeći sredstva od vlasti i financijski podržati obitelj (Kompenzacija).

U skladu s gornjim stavkom Europske komisije, sljedeći cilj je stvoriti inkluzivno okruženje u učionici i školi u kojem će se svi učenici, bez obzira na njihovu vjeru, etnicitet, obiteljsko porijeklo, itd., osjećati ugodno i pomagati jedni drugima; školsko okruženje u kojem će se svi učenici, roditelji i osoblje okupljati i učiniti privlačnim; školsko okruženje u kojem će postojati poštovanje, povjerenje, razumijevanje, bez diskriminacije, i što je najvažnije, osjećaj pripadnosti.

Projekt ima 7 partnera iz 5 različitih zemalja. Ovih 7 partnera uključuje Upravu za obrazovanje, 4 škole (osnovne, više-osnovne, i srednje), 1 fakultet koji pruža srednje i strukovno osposobljavanje uglavnom onima koji rano napuštaju školovanje, te 1 centar za obuku nastavnika koji će omogućiti opširno stručno usavršavanje za osoblje partnerskih škola i ustanova. Svi partneri imaju prethodno iskustvo u radu sa skupinama djece u nepovoljnom položaju i marginaliziranih skupina koje su u opasnosti od ranog napuštanja školovanja i/ili imaju visoku stopu izostajanja. Svaki partner je također razvio metode, programe, mjere, aktivnosti i veze kako bi se mogao uspješno suočiti s ovim problemom. Razmjena njihovih dobrih praksi i praksi koje će se razvijati kroz projektni ciklus imati će značajan utjecaj na uključene institucije, učenike, nastavnike, roditelje i ostale sudionike, kao i širok utjecaj na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Metodologija koja se koristila ,uglavnom se temeljila na informalnim i neformalnim metodama učenja i poučavanja. Budući da su formalne metode isprobane i po ovom pitanju, neuspjele, cilj nam je neformalnim metodama učiniti školu privlačnijom, a naše učenike, roditelje i učitelje motiviranijima. Uz to se koriste upitnici, radionice, brainstorming aktivnosti, izrada mentalnih mapa, igre, glazba i ples kako bismo postigli svoje ciljeve.

Transnacionalna priroda projekta proširiti će utjecaj i donijeti mu novu dimenziju. Učitelji će učiti jedni od drugih i od centra za obuku nastavnika, te postati profesionalniji i kompetentniji. Učenici će postati svjesni da nisu jedini koji imaju probleme, već da ima mnogo druge djece koja pate od istih problema u različitim dijelovima svijeta. Institucije će dobiti više međunarodnog iskustva, te će biti poboljšane i prilagođenije studentima. Sudionici i druge srodne institucije podići će svijest o problemu i pomoći u njegovoj prevenciji i rješavanju. Sveukupno, projekt će stvoriti mjerljive, održive i cjeloživotne utjecaje i rezultate na učenikovom Putu natrag u školu (Way Back to School).